IPretpostavka
„Statično“ je s vremenom počelo značiti „osnovno“ — brošura, šablon, nešto na šta pristanete kad ponestane budžeta. Ta veza je zastarjela deset godina i košta firme novac, jer velik dio stranica koje zaista trebaju server plaća onaj koji nikada ne koriste.
Statičan build znači da svaka stranica postoji kao stvarni HTML fajl prije nego iko dođe. Server samo preda fajl. Ništa se ne računa po zahtjevu.
IIŠta se zaista gubi
Sadržaj koji se mora razlikovati po posjetiocu u trenutku zahtjeva: prijavljeni dashboard, cijena koja zavisi od naloga, rezultat pretrage iz živog indeksa. Ako stranica to traži, treba joj runtime i nijedna dosjetka u buildu ga ne zamjenjuje.
To je cijeli spisak. Mnogo je kraći nego što većina pretpostavlja.
IIIŠta ostaje
Svaka dizajnerska odluka. Pokret, prelazi, predimenzionirana tipografija, interakcija, poseban kursor, dvojezično stablo ruta s čistim URL-ovima — ništa od toga ne traži server. To su stvari koje se dešavaju u browseru ili u buildu.
Ostaje i ono što se teško kupuje: stranice koje stignu u jednom potezu, hosting koji ne pada pod opterećenjem, i deployment koji je kopiranje fajlova, a ne proces koji treba nadzirati.
IVGdje ide granica
Marketinška stranica je statična. Proizvod nije. Stranica studija, javne stranice ordinacije i meni restorana su statični. Sistem rezervacija iza njih, kartoni pacijenata, administratorski dashboard — tome treba backend i to se gradi kao jedna cjelina.
Miješanje ta dva je skupa greška u oba smjera: plaćati runtime koji poslužuje brošuru, ili silom gurati stvarno stanje aplikacije u build.